Čitaonica u Garešnici: od osnivanja do danas

Počeci djelovanja Pučke čitaonice u Garešnici koju je osnovalo Povjerenstvo Matice hrvatske u Garešnici sežu u 19 stoljeće. Pozivnica iz 1897. godine, koja se danas čuva u zavičajnoj zbirci knjižnice a koja poziva na proslavu desete obljetnice osnutka Pučke čitaonice u Garešnici, jasno ukazuje na podatak da je Čitaonica u sastavu Matice ilirske osnovana u Garešnici 1887. godine.

 U svojoj Spomen-knjizi Matice Hrvatske Tade Smičiklas navodi da je Dragutin pl.Šimončić, trgovac iz Garešnice, povjerenik Matice hrvatske za godinu 1887. u Garešnici. Pretpostavlja se da je Šimončić primao izdanja Matice ilirske u to doba pa je njegova kuća vjerojatno bila mjesto okupljanja čitatelja novina ili posuđivača knjiga.
Središnjica Matice hrvatske iz Zagreba slala je po cijeloj Hrvatskoj svoja brojna izdanja knjiga, od stručnih pa sve do zabavnih. Sastajanjem u privatnim kućama, vjerojatno Dragutina Šimončića i trgovca Janeša, razgovaralo se i čitalo, sve u cilju bolje obavještenosti o aktualnoj situaciji. Za tu namjenu Čitaonica je bila nezamjenjiva.

Pred Prvi svjetski rat rad Čitaonice je stagnirao. Između dva svjetska rata Čitaonica djeluje u sastavu društva Hrvatski dom. 1932. godine Čitaonica ima 102 redovita člana. 1939. godine  društvena knjižnica raspolaže sa 633 knjige a pretplaćena je na osam dnevnih i tjednih listova.

Poslije drugog svjetskog rata voditelj narodne knjižnice je Pero Brnjas koji je ujedno član Društva od osnivanja i član diletantske i tamburaške sekcije.
Pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća knjižnica je mijenjala lokacije, fond knjiga bio je osiromašen, ostala oprema također, a uskoro i njen rad prestaje.

Osnivanjem Narodnog sveučilišta u Garešnici odlučeno je da se ponovo pokrene rad knjižnice. Knjižnica je ponovo otvorena 15.ožujka 1965. godine. Tada je u narodnoj knjižnici radila Mara Puhalo sve do prosinca 1965. kada na njeno radno mjesto dolazi Matija Križić (Sekulić). Službeni naziv bio je Narodna knjižnica Garešnica.

Knjige koje su dotad bile pohranjene u Hrvatskom domu preseljene su u zgradu starog kina na katu. Godine 1968. dolazi do integracije Narodnog sveučilišta i Gimnazije i nastaje ustanova Centar za obrazovanje i kulturu čiji dio postaje i knjižnica. Te godine knjižnica je imala u svom fondu 8 396 svezaka knjiga.Centar za obrazovanje i kulturu, u čijem je sastavu Narodna knjižnica, 1975. mijenja naziv u centar za obrazovanje i kulturu „9 maj“. Godine 1986. Narodna knjižnica i Kino ulaze u novoosnovani Centar za kulturu i informiranje.
Djelatnici Centra na čelu sa Antunom Stankićem osamdesetih godina 20. st. brinuli su o brojnim književnim i folklornim manifestacijaam, izložbama u galerijskom prostoru i prezentiranju etnološkog postava.1987. godine knjižnica broji 1511 svezaka knjiga. Zbog skučenost prostora knjižnica ponovo seli i to u prizrmlje iste zgrade kina.Tu se već formira dječji odjel posebno. Knjižnica je konačno 29.02.1991. dobila svoje stalno boravište u Nazorovoj 3.

Knjižnica je bila u sastavu raznih ustanova da bi se 1991. godine osamostalila. Preseljenjem u nove prostorije formiraju se dva nova odjela: odjel za odrasle i dječji, a 1999. otvara se studijski odjel.

Danas raspolaže sa 30000 svezaka knjiga na 370 m kvadratnih prostora. Informatizacija Hrvatske knjižnice i čitaonice „Đuro Sudeta“ započela je 2001. nabavom računalne opreme, unosom i obradom knjižne građe i uspješno je završena 2004. godine. 2005. godine pridružena joj je Hrvatska knjižnica općine Hercegovac.